Analiza i popis afera (pljačke kroz institucije na čelu HDZ )
HSGO·

KADA ĆE DOĆI KRAJ PLJAČKE JESTE LI SPREMNI, NARODE?
Kako se Hrvatska može izvući i postati najbogatija zemlja?
Razmatranje političke scene u Republici Hrvatskoj već desetljećima prate rasprave o upravljanju javnim resursima, stalnim korupcijskim skandalima i sporu pravosuđu. Hrvatska je zemlja ogromnog potencijala i prirodnih bogatstava, ali sustavno iscrpljivanje državnog novca onemogućava njezin napredak.
U Hrvatskoj stranci građanskog otpora (HSGO) od samog osnutka 24. rujna 2017. godine ističemo jasnu činjenicu: da nije bilo sustavne pljačke i neodgovornog upravljanja, Hrvatska bi po svom standardu i gospodarskoj snazi bila jača i bogatija i od same Švicarske.
Prošireni crni popis afera u Hrvatskoj
Pred vama je popis raznih afera i skandala koji su obilježili politički život u Hrvatskoj i doveli do izvlačenja stotina milijuna eura i milijardi kuna iz državnog proračuna i javnih tvrtki:
Promet, infrastruktura i gradnja:
Afera Kalmeta / Remorker (izvlačenje desetaka milijuna kuna iz HAC-a i HC-a)
Pljačka INE (više od milijardu kuna)
Afera HEP (650 milijuna kuna)
Afera Ina-MOL (10 milijuna eura)
Afera Vjetroelektrane (višemilijunska šteta)
Afera JANAF (višemilijunska šteta)
Bojenje tunela (4.3 milijuna kuna)
Afera Bespravna gradnja šefa HEP-a
Afera HŽ (27.3 milijuna kuna)
Afera Brodosplit (27 milijuna kuna)
Afera HAC (25 milijuna kuna)
Afera Imostroh i Bechtel (6 milijuna kuna)
Resursi, gospodarstvo i privatizacija:
Afera Hrvatske šume (pogodovanja i zlouporabe resursa)
Afera Sunčani Hvar (571 milijun kuna)
Afera Hotmail / Borg (oko 500 milijuna kuna)
Afera Spice / Podravka (400 milijuna kuna)
Afera HPB (255 milijuna kuna)
Afera Medikol (230 milijuna kuna)
Afera Slavonska banka (150 milijuna kuna)
Afera Salonit (cca 100 milijuna kuna)
Afera Verona (70 milijuna eura)
Fimi Medija (70 milijuna kuna)
Afera Kameni Ingrad (60 milijuna kuna)
Afera Đakovština (55.7 milijuna kuna)
Afera Hypo (37 milijuna kuna)
Afera HGK / Remorker (Nadan Vidošević)
Fondovi EU, javna nabava i političke afere:
Afera Beroš (2024.)
Afera Nakaze (2024.)
Afera Di si radosti (2024.)
Afera Geodetski fakultet (2022.–2024.)
Afera Softver (1.3 milijuna eura)
Malverzacije s europskim novcem (22.6 milijuna eura)
Afera Covid testovi
Afera Planinska (17 milijuna kuna)
Afera Bordel (60.000 eura)
Afera Pijani Dekanić
Afera Tulipani (2020.)
Afera Nasilni župan (2022.)
Afera Marićevi stanovi (600.000 eura)
Afera Izgradnja dvorane u Požegi
Afera Vinska otmica (400.000 eura)
Afera Kupovanje vijećnika (2019.)
Afera Baraka
Afera Zadarske rektorice
Afera Krađe željezne armature
Afera Banožić (2023.)
Afera Automehaničar
Afera Vez
Afera Puljašić
Afera Paladina (250.000 eura)
Afera Parfem
Afera Žderanje na račun građana (56.000 eura)
Pitanje povrata imovine: Koliko je novca vraćeno narodu?
Na pitanje koliko je stvarna šteta sanirana i koliko je otetog novca vraćeno narodu, odgovor je poražavajući: praktički 0 u usporedbi s ukupnom štetom. Spori sudski procesi, proceduralne pogreške i zastare omogućili su da stotine milijuna eura zauvijek nestanu iz državne blagajne.
Uloga Hrvatske stranke građanskog otpora (HSGO)
Hrvatska stranka građanskog otpora (HSGO) nastala je 24. rujna 2017. godine upravo iz prijeke potrebe da se građani samoorganiziraju i spriječe daljnju devastaciju države.
Naš cilj od prvog dana osnutka jest ukazivati na to koliko su dosadašnji modeli vladanja i djelovanje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nanijeli štete hrvatskom narodu. HSGO okuplja ljude koji ne žele biti promatrači već aktivni sudionici u stvaranju pravednog društva.
Kako se narod može izvući i koliko traje oporavak?
Hrvatska ne mora biti siromašna zemlja. Uz pravilno upravljanje, mi imamo sve preduvjete da budemo među najrazvijenijim europskim državama:
1. Koraci za spas države:
Brezkompromisna reforma pravosuđa: Uvođenje brzih suđenja za korupciju i trenutačna pljenidba cjelokupne imovine svih sudionika u koruptivnim radnjama.
Potpuna transparentnost proračuna: Svaka uplaćena i potrošena kuna/eur iz javnih izvora mora biti javno vidljiva svim građanima u realnom vremenu.
Depolitizacija i profesionalizacija: Prekid praksi stranačkog zapošljavanja u državnim tvrtkama i javnoj upravi.
2. Vremenski okvir oporavka:
3 do 5 godina: Vrijeme potrebno za uvođenje reda u zakonodavstvo, pravosuđe i zaustavljanje svih oblika curenja novca iz proračuna.
10 godina: Razdoblje u kojem Hrvatska, uz pošteno upravljanje resursima, može dostići ekonomski standard i stabilnost kakvu uživaju najrazvijenije europske zemlje poput Švicarske.Ovo je jedno od temeljnih pitanja koje godinama muči hrvatsku javnost, analitičare i sve građane koji priželjkuju promjene.
Kada se Pogleda opseg spomenutih slučaja, razvidno jest da ovdje nije riječ o izoliranim "aferama" ili pojedinačnim incidentima, već o sustavnom pražnjenju javnih resursa i državne imovine.
Kako je onda moguće da politička opcija opterećena tolikim brojem procesa i skandala iz izbornog ciklusa u izborni ciklus zadržava vlast ili osvaja najveći broj glasova? Stručnjaci i sociolozi navode nekoliko ključnih razloga:
1. Klijentelizam i široka interesna mreža
Desetljećima građena struktura stvorila je veliku bazu ljudi čija egzistencija ili poslovni uspjeh izravno ovise o ostanku iste opcije na vlasti. Riječ je o zaposlenicima u opsežnom državnom aparatu, lokalnoj samoupravi, javnim poduzećima, ali i privatnim tvrtkama koje posluju isključivo putem javnih natječaja. Za tu široku mrežu, glasanje je pitanje ekonomske sigurnosti i vlastitog interesa, a ne ideologije ili općeg dobra.
2. Izborna apatija i niska izlaznost
Značajan dio građana vjeruje u narativ da su "svi političari isti" i da se "ništa ne može promijeniti". Posljedica toga jest izrazito niska izlaznost na izborima (često ispod 50%). Kada većina nezadovoljnih građana ostane kod kuće, visoko mobilizirano i disciplinirano biračko tijelo vladajuće stranke odnosi premoćnu pobjedu.
3. Razmrvljena i nesložna oporba
Uspjeh na izborima u većinskom ili razmjernom sustavu često ovisi o okrupnjavanju glasova. Oporba u Hrvatskoj godinama je bila podijeljena u niz manjih stranaka i opcija s oprečnim ideologijama i osobnim animozitetima. Zbog rasipanja glasova nezadovoljnih građana na desetke različitih lista, vladajuća struktura s relativno malim postotkom ukupnog biračkog tijela lako ostvaruje većinu u Saboru.
4. Korisničko korištenje javnih resursa u predizborne svrhe
Pred izbore redovito dolaze odluke o povećanju plaća u javnom sektoru, jednokratnim dodacima za umirovljenike i usmjeravanju sredstava iz fondova u lokalne projekte. Time se stvara privid brige i stabilnosti neposredno prije izlaska na birališta.
5. Emocionalna i povijesna povezanost
Dio biračkog tijela, osobito starije generacije, HDZ i dalje percipira primarno kroz ulogu u stvaranju neovisne hrvatske države i Domovinskom ratu. Ta emocionalna spona i stvoreni identitet često prevaghnuju nad ekonomskim činjenicama i aktualnim pravosudnim procesima.
Sustav se održava onoliko dugo koliko traje pasivnost većine. Odgovor na pitanje kako to promijeniti leži u masovnijem izlasku na izbore, podizanju političke pismenosti i stvaranju snažne, okupljene alternative koja građanima može ponuditi stvarno povjerenje i institucionalnu odgovornost.
