Dvostruki aršini

Zašto je 300 eura minimum za dijete, a reality za mnoge hrvatske umirovljenike? ​Usporedba službenih izračuna minimalnih troškova života djeteta i stvarnih mirovina u Hrvatskoj otvara ozbiljna pitanja o pravednosti i održivosti našeg socijalnog i mirovinskog sustava. ​Nesrazmjer koji upada u oči ​Kada država, odnosno nadležno ministarstvo, određuje minimume sredstava za uzdržavanje djeteta (alimentaciju ili troškove skrbi), iznosi se kreću oko 300 eura mjesečno po djetetu. Taj iznos pokriva samo najosnovnije životne potrepštine: prehranu, odjeću, obuću, dio stanovanja te školske obveze. ​S druge strane, tisuće umirovljenika koji su svoj radni vijek proveli u Hrvatskoj prima mirovinu koja jedva prelazi taj isti iznos od 300 eura. ​Postavlja se logično pitanje: Ako je 300 eura službena procjena minimuma potrebnog za skrb o jednom djetetu, kako odrasla osoba s istim iznosom može pokriti režije, lijekove, hranu i sve ostale troškove samostalnog života? ​Kako se određuje iznos uzdržavanja djeteta? ​Minimalni iznosi uzdržavanja temelje se na procjeni stvarnih troškova odrastanja. Kada roditelj iz bilo kojeg razloga ne živi s djetetom — ili kada nadležne službe donesu mjeru smještaja djeteta u udomiteljsku obitelj ili ustanovu — zakon obvezuje roditelje na financijski doprinos. ​Smisao ove zakonske odredbe jest da primarna odgovornost za dijete ostaje na roditeljima. Međutim, kada se obveza odmjeri osobi koja i sama ima niska primanja ili minimalnu mirovinu, dolazi do apsurdnih situacija u kojima je zakonska obveza neprovediva bez znatnog ugrožavanja egzistencije samog roditelja. ​Zašto su mnoge mirovine i dalje na rubu siromaštva? ​Visina mirovine u Hrvatskoj izravno ovisi o dva ključna čimbenika: ​Duljini radnog staža: Velik broj umirovljenika s najnižim mirovinama ima ostvaren minimalni staž (npr. 15 godina) ili je otišao u prijevremenu/invalidsku mirovinu. ​Visini uplaćenih doprinosa: Rad na minimalcu ili u sektorima s niskim plaćama tijekom radnog vijeka rezultira izrazito niskom mirovinskom osnovicom. ​Iako država jamči kategoriju "najniže mirovine", za one s manjim brojem godina staža taj iznos i dalje ostaje nedovoljan za dostojanstven život u uvjetima današnje inflacije i rastućih troškova života. ​Što kaže socijalni sustav? ​U situacijama u kojima umirovljenik ili roditelj s izrazito niskim primanjima ne može pokriti osnovne troškove, sustav nudi dopunske mjere: ​Zajamčena minimalna naknada (ZMN) i druge socijalne potpore. ​Subvencije za troškove stanovanja i režija na razini lokalnih jedinica (gradova i općina). ​Korekcija obveza pred sudom: Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, sud bi morao uzeti u obzir realne mogućnosti obveznika kako ga ne bi doveo u poziciju potpune materijalne ugroženosti. ​Potreba za sustavnim reformama ​Usporedba ova dva iznosa jasno pokazuje nesrazmjer između realnih troškova života i primanja najranjivijih skupina u društvu. Bilo da je riječ o odgoju djece ili o mirovini nakon radnog vijeka, cilj svakog odgovornog društva mora biti osiguravanje dostojanstvenog životnog standarda za sve svoje građane.