Kolektivna amnezija

​Kolektivna amnezija i nizanje skandala ​Od slučaja Fimi medije pa sve do najnovijih korupcijskih afera, godinama se svjedoči preusmjeravanju golemih iznosa javnog novca kroz razne političko-poslovne mreže. Umjesto jasnog i odlučnog odgovora građana, iz izbornog ciklusa u izborni ciklus ponavljaju se isti obrasci. Politička klasa uspijeva sama između sebe održavati moć, računajući upravo na kratko pamćenje i pasivnost biračkog tijela. ​U takvim okolnostima postavlja se pitanje funkcioniraju li demokratske institucije u punom smislu ili država u mnogim aspektima ostaje uspostavljena ponajviše „na papiru“. ​Ustavna moć koja leži neiskorištena ​Ustav i zakoni jasno propisuju da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Međutim, u svakodnevnoj praksi ta temeljna ustavna odredba često ostaje po strani. Izostanak građanskog pritiska, aktivnog djelovanja i jasnog zahtijevanja odgovornosti na ulicama i trgova stvara privid da je društvo prihvatilo letargiju u kojoj je svejedno tko vlada i tko kroji zajedničku sudbinu. ​Kada narod ne koristi vlastite mehanizme demokratskog otpora i nadzora, meritum odlučivanja u potpunosti prepušta onima koji su se od tog istog naroda ottuđili. ​Gdje je granica građanskog strpljenja? ​Kada se iznova dopušta da akteri prepoznati u javnosti po brojnim aferama upravljaju ključnim procesima, to više nije samo pitanje političara, već i kolektivne odgovornosti. Država ne pripada zatvorenom krugu elita, nego građanima koji u njoj žive i rade. Vrijeme je za preispitivanje vlastitog pristanka na ovakvo stanje i povratak stvarna utjecaja naroda na političke procese.