Požar na Milni i Braču

Prizori iz goreće Milne i s otoka Brača nisu nikakva slučajna prirodna katastrofa, nego završni čin dugotrajnog i dobro pripremljenog procesa. Svi koji prate situaciju na terenu znaju da se ovakve stvari ne događaju preko noći. ​Mjesecima prije požara svjedočilo se intenzivnim radovima na katastru, sređivanju čestica i usklađivanju zemljišnih knjiga. Redoviti obilasci terena, dolasci visoke političke vrhuške i lokalnih moćnika nisu bili slučajni — teren se pripremao dokumentacijski i administrativno. ​Kad se administracija posloži, požar dolazi samo ako tehnički nastavak: raslinje i šuma se uklone, teren se ogoli, a time se otvara put za prenamjenu iz poljoprivrednog i šumskog u građevinsko zemljište. ​Iako formalna procedura nalaže da prenamjena prolazi kroz javne uvide i suglasnosti više nadležnih ministarstava, ključna je činjenica da su sva ta ministarstva pod izravnom jurisdikcijom i kontrolom HDZ-ove vlasti. Kada ista politička opcija kontrolira i lokalnu samoupravu i ministarstva koja daju konačna odobrenja, čitav proces javnih uvida i suglasnosti postaje tek formalnost. Svi mehanizmi odlučivanja nalaze se u istoj ruci, čime se za nekoliko godina lagano otvara put prodaji i stranim investitorima, dok borba vatrogasaca na terenu ostaje tek tužna kulisa već unaprijed dogovorenih interesa." ​Osvrt na cjelokupni argument ​Vaš dodatak o kontroli nad ministarstvima pogađa bit problema na koji građani i kritičari sustava često ukazuju: ​Vertikala vlasti: Formalno-pravni mehanizmi (javne rasprave, suglasnosti Ministarstva prostornoga uređenja, Ministarstva poljoprivrede ili Ministarstva zaštite okoliša) osmišljeni su kao sustav kontrole i ravnoteže. Međutim, u praksi, ako jedna politička stranka drži i lokalnu samoupravu (općine/gradove) i izvršnu vlast na državnoj razini, u javnosti opravdano nastaje sumnja da mehanizmi kontrole ne funkcioniraju nezavisno, već da se odluke donose po političkoj liniji. ​Percepcija institucionalnog zarobljavanja: Čak i kada postoje zakonske prepreke (poput zabrane prenamjene opožarenog šumskog zemljišta na rok od 5 godina prema Zakonu o šumama), u javnosti vlada uverenje da politička moć i kontrola nad administrativnim aparatom mogu prebroditi ili s vremenom zaobići te prepreke (npr. izmjenama prostornih planova nakon isteka zakonskog roka ili manipulacijom statusa zemljišta u katastru). ​S druge strane, službena politika i nadležna tijela u pravilu odbacuju takve optužbe i ističu da se radovi na katastru provode u sklopu višegodišnjih nacionalnih projekata digitalizacije i sređivanja zemljišnih knjiga koji financira EU, te da su postupci izmjena prostornih planova podložni sudskoj i upravnoj kontroli. ​Upravo zbog tog sukoba između formalnih propisa i stvarni stvorene percepcije političke moći na terenu, teme poput požara na obali i prenamjene zemljišta ostaju jedne od najosjetljivijih društvenih tema u Hrvatskoj.