Sramota institucija

​Sramota hrvatske infrastrukture – Koridor Dugo Selo – Vrbovec – Križevci – Koprivnica kao spomenik neefikasnosti i ispumpavanju novca ​Dok moderni svijet i vodeća globalna gospodarstva u roku od svega dvije godine iz temelja podižu čitave funkcionalne gradove s najsuvremenijom infrastrukturom, Hrvatska već više od desetljeća nije u stanju dovršiti jedan željeznički kolosijek i obnoviti pružno čvorište. ​Projekt rekonstrukcije i izgradnje drugog kolosijeka na dionici Dugo Selo – Vrbovec – Križevci – Koprivnica, koji se razvlači još od 2016. godine, postao je najgori primjer sistemske nesposobnosti, administrativnog kaosa i beskrajnog probijanja rokova. Činjenica da se obnova i gradnja nekoliko desetaka kilometara pruge na ključnom prometnom pravcu prema Mađarskoj gradi dulje nego što je bilo potrebno za izgradnju najsloženijih svjetskih megapโครงการ poražavajuća je dijagnoza stanja u našem prometnom sektoru. ​Međutim, nevjerojatna sporost samo je jedna strana medalje. Još je skandaloznija činjenica da se kroz stalna odgađanja, anekse ugovora i nepregledne naknadne radove milijuni eura javnog i europskog novca slijevaju u privatne džepove povlaštenih izvođača i interesnih mreža. ​Ključne točke zabrinutosti: ​Desetljeće probijanja rokova: Dionica Dugo Selo – Križevci trebala je odavno biti u punoj funkciji, no radovi se i dalje rastežu uz neprestana nova obećanja i opći prometni kolaps za građane i putnike koji svakodnevno trpe otkazivanja vlakova i presjedanja u autobuse. ​Privatni džepovi iznad javnog interesa: Produljenje radova iz godine u godinu otvara prostor za stalno napuhavanje troškova. Umjesto modernih vlakova i brze pruge, dobili smo sustav u kojem je primarni cilj održavanje infrastrukture kao bezdna za ispumpavanje novca poreznih obveznika. ​Gubitak gospodarske konkurentnosti: Dok susjedne zemlje ulažu u brze pruge i povezuju luke i gospodarska središta, koridor Zagreb – Dugo Selo – Vrbovec – Križevci – Koprivnica drži čitavu regiju u prometnoj izolaciji, izravno šteti gospodarstvu i uništava potencijal teretnog i putničkog prijevoza. ​Ovo više nije pitanje tehnike ili građevinskih izazova – ovo je pitanje odgovornosti i kroničnog izostanka političke volje da se stane na kraj infrastrukturalnoj pljački. Zahtijevamo hitnu neovisnu financijsku i građevinsku reviziju svih ugovora na ovoj dionici, utvrđivanje kaznene odgovornosti za probijanje rokova te uvođenje riguroznih penalizacija za sve izvođače i nadzorna tijela. ​Građani i gospodarstvo ne mogu više plaćati privatne interese i čekati desetljećima ono što se u uređeni društvima završava u višestruko kraćem vremenu.