Teške boje

Tiha većina i zatvoreni sustav: Zašto nam treba bolja i transparentnija izborna reforma? ​Svaki izborni ciklus donosi žustre rasprave o pobjednicima i gubitnicima, no jedna od najvećih grupacija na svakim izborima ostaje potpuno tiha – oni koji nisu izašli na birališta. Dok se analitičari fokusiraju na postotke osvojenih mandata, statistika izborne apstinencije i manjkavosti izbornog sustava otkrivaju dublje društvene i političke probleme. ​Brojke koje govore same za sebe ​U Hrvatskoj pravo glasa ima oko 3,77 milijuna birača. Ovisno o vrsti izbora, broj onih koji odluče ostati kod kuće drastično varira: ​Parlamentarni izbori: Kada je odaziv oko 62% (kao 2024. godine), na birališta ne izađe oko 1,56 milijuna građana. Na izborima s manjim odazivom (npr. 2020. uz odaziv od 46,9%), broj izbornih apstinenata prelazi i 2 milijuna ljudi. ​Izbori za Europski parlament: Poražavajući podaci bilježe se na europskim izborima, gdje izlaznost zna pasti na tek 21,3%, što znači da čak preko 2,9 milijuna birača odluči ne iskoristiti svoje pravo glasa. ​Česta zabluda: U javnosti se ponekad spominje podatak da 1,6 milijuna ljudi nije izašlo na izbore. Riječ je o krivoj interpretaciji izbornih izvješća – 1,6 milijuna bio je broj birača koji su izašli na izbore do 16:30 sati, dok je stvarni broj onih koji nisu glasali bio znatno drugačiji. ​Zašto građani ne izlaze na izbore? ​Izborna apstinencija rijetko je rezultat pukog zaborava. Stručnjaci i istraživanja ističu nekoliko ključnih razloga: ​Gubitak povjerenja i apatija: Osjećaj da "svi političari nude isto" ili da pojedinačni glas "ne može ništa promijeniti" najčešći je razlog nedolaska na birališta. ​Neažurirani popisi birača: Dio neizlaznosti statistički proizlazi iz razlike između stvarnog broja stanovnika i formalnog popisa birača, na kojem se i dalje nalazi velik broj fiktivnih prebivališta. ​Kompliciran i zastario izborni sustav: Nelogične izborne jedinice i ograničene mogućnosti glasovanja izvan mjesta prebivališta demotiviraju mlađe i mobilnije birače. ​Kako izbore u Hrvatskoj učiniti transparentnijima i boljima? ​Da bi se povjerenje građana vratilo, a izbori postali uistinu pravedni i reprezentativni, stručnjaci ističu pet ključnih koraka za reformu izbornog sustava: ​ Čišćenje i sređivanje popisa birača ​Potrebno je uskladiti Registar birača sa stvarnim stanjem na terenu i popisom stanovništva. Postojanje više uvrštenih birača nego punoljetnih stanovnika u pojedinim mjestima ruši povjerenje u zakonitost izbora. ​Logičnije izborne jedinice i jednakost glasa ​Trenutačne izborne jedinice često spajaju geografski i kulturno nesrodna područja. Hrvatska bi trebala prijeći na model gdje izborne jedinice prate granice županija ili uvesti model Hrvatske kao jedne izborne jedinice s razmjernim sustavom, čime bi svaki glas u državi vrijedio jednako. ​ Otvaranje mogućnosti e-glasovanja i glasovanja poštom ​Omogućavanje digitalnog glasovanja (putem sustava e-Građani) ili glasovanja poštom znatno bi povećalo izlaznost dijaspore, studenata, pomoraca i svih građana koji na izborni dan nisu u mjestu prebivališta. ​ Veća uloga preferencijalnog glasovanja ​Uvođenje punog preferencijalnog glasovanja umjesto djelomično zatvorenih lista omogućilo bi građanima da izravno biraju ljude po imenu i prezimenu, umjesto da o ulasku u Sabor odlučuje isključivo vrh političke stranke. ​ Stroži nadzor financiranja kampanja i medijske transparentnosti ​Transparentno i javno praćenje svih donacija i troškova izborne promidžbe u realnom vremenu, uz jasna pravila protiv zloupotrebe javnih/državnih resursa u svrhu stranačke kampanje, osiguralo bi ravnopravnu tržišnu utakmicu za sve opcije. ​ ​Neizlaznost na izbore nije samo pasivan stav, već jasan signal da sustav treba mijenjati. Izborna reforma koja bi osigurala veću transparentnost, lakši pristup glasovanju i jednaku vrijednost svakog glasa nužna je za jačanje hrvatske demokracije i povratak povjerenja građana u institucije.